Zašto ovo čitaš? Što me želiš upitati?

Sjediš li ukočeno dok ovo čitaš? Ili pognuto? Osjećaš li napetost, kao da svaki tren trebaš ustati i nešto uraditi čak i da ne znaš šta? Lutaju li ti misli od jedne do druge teme, jednog do drugog pitanja? Nabrajaš li u sebi svoja nezadovoljstva sa njom, sa njim, s ovim, s onim? Prigovaraš li sebi ? Obećaješ li sebi svako malo nešto novo? Napominješ li sebi često? Trebaš li ovo ili ono i trebaš li to odavno? Smišljaš li što ćeš u nekoj budućoj situaciji, jer nisi već u nekoj prošloj? Osjećaš li nemir? Da li su ti očekivanja za svaki slučaj loša? Ili su ti optimistično predobra, obzirom na činjenično stanje stvari? Voliš li lice u ogledalu? Želiš li biti ovo što si sada i za par godina nadalje? Da li te je strah?

Sjediš li opušteno dok ovo čitaš? Da li ti je tijelo uspravno? Osjećaš li opuštenost, jer znaš da možeš u miru sjediti, a kad ustaneš znat ćeš što ćeš raditi? Ne lutaju tvoje misli od teme do teme, razmišljaš pribrano i svjesno, bez suvišnih pitanja? Ti sebi ne nabrajaš svoja nezadovoljstva, jer si zadovoljna/zadovoljan sa ljudima oko sebe? Ne prigovaraš si, zašto sebi prigovarati, u redu si sam/sama sa sobom. Ne obećaješ sebi svako malo nešto novo, riješavaš stvar po stvar po redu? Ne napominješ sebi često, nisi ti podsjetnik, sjetit ćeš se kad dođe vrijeme onoga čemu je vrijeme? Ne trebaš ovo ili ono odavno, ono što se doista treba, ti ćeš i uraditi? Ne smišljaš buduće situacije koje nisi ispunio/ispunila u prošlosti, jer ćeš se aktivirati kad budućnost bude sadašnjost. Ne osjećaš nemir svako malo, nema baš toliko stvari koje zaslužuju tvoj nemir? Tvoja očekivanja su rijetko loša, jer bi sebi morao/morala priznati vlastitu glupost kad bi tako bilo? Ona su realna obzirom na činjenično stanje stvari? Voliš lice u ogledalu, ako ga ne voliš ti, neće ga voliti nitko. Želiš biti i za par godina ovo što si sada, jer si sretan, jer za par godina ne postoji, postoji samo ovaj trenutak. Nije te strah? Ne, nije ako nemaš konkretan i direktan razlog za ono što izaziva strah.